Talijansko tužilaštvo potvrdilo optužbu za ubistvo iz nehata protiv menadžera željezare Ilva u Tarantu

Published by Eko Forum on

Nakon provedene istrage o uzrocima smrti djeteta, devet bivših menadžera željezare Ilva u Tarantu, na jugu Italije, optuženo je za krivično djelo “ubistvo iz nehata”, jer je istraga pokazala da je petogodišnjak Lorenzo Zaratta 30.7.2014. godine preminuo od posljedica tumora na mozgu koji mu je bio dijagnosticiran kad je imao samo tri mjeseca. Istragom je dokazano da su otrovne emisije iz željezare Ilva u Tarantu uzrok smrti djeteta.

Zatvorena je istraga o smrti Lorenza Zaratte, koji je preminuo 2014. godine. Tužioci Remo Epifani i Mariano Buccoliero optužili su 9 menadžera željezare i tvrde da je žrtva “bila izložena otrovnim materijama još u periodu trudnoće”. Prema riječima tužilaca Rema Epifanija i Marijana Buccoliera, menadžeri u željezari “dopustili su rasipanje prašine i štetnih materija iz pogona pripreme rude, koksare, aglomeracije, čeličane i deponije industrijskog otpada, tako što nisu proveli preventivne mjere”, što je prouzrokovalo “ozbiljnu neurološku bolest malom Lorenzu Zaratti, koji je otrovnim materijama bio izložen još u majčinom stomaku, u fetalnom stanju”, što je za posljedicu imalo razvoj “maligne bolesti koja je dovela do njegove smrti”.

Optužba je proizašla iz studija koje su proveli konsultanti advokata Leonarda La Porte, koji pomaže Lorenzovoj porodici. U svom izvještaju tvrdili su da su u Lorenzovom mozgu postojala “brojna strana tijela”, uključujući željezo, čelik, cink, silicij i aluminij. U tom dokumentu Antonietta Gatti, fizičarka i bioinženjerka, autorica niza analiza bioloških uzoraka malog Lorenza, objašnjava da je “tumorska patologija djeteta postala očigledna u prvim mjesecima života, kada je izloženost okolini vrlo ograničena, ako ne i gotovo nikakva, s obzirom na način života karakterističan za to doba”.

Ukratko, kod novorođenčeta nije se smjela generirati tako ozbiljna bolest. Uzrok tome, tvrdi Gatti, “treba tražiti u izlaganju majke tokom trudnoće”. U stvari, tokom devet mjeseci trudnoće, Lorenzova majka radila je u okrugu Tamburi, u neposrednoj blizini dimnjaka i štetnih emisija iz željezare Ilva. “Moguće objašnjenje – navodi se u izvještaju – prisustva metalnih materijala” u Lorenzovom tijelu “povezano je s činjenicom da je u vrijeme trudnoće majka živjela u Tarantu i radila u području poznatom po zagađenosti željeznom prašinom i brojnim drugim materijama poput magnezija i cinka koji imaju isto porijeklo”. I nekoliko drugih članova te porodice umrlo je od raka, a Lorenzov djed po majci radio je u željezari u Tarantu.

Za Mariju Graziju Andreassi iz Odjela za molekularnu i genetsku epidemiologiju Instituta za kliničku fiziologiju CNR-a u Pizi i za Emilija Lucu Antonia Gianicola iz Odjela za epidemiologiju i statistiku Instituta za kliničku fiziologiju CNR-a iz Leccea (koji su savjetovali odbranu optuženih) “Samim rođenjem, životom i radom u okrugu Tamburi u Tarantu, povećan je rizik od razvoja raka, a posebno raka mozga”, što je rezultiralo “abnormalnim prisustvom potencijalno toksičnih čestica u tkivima”. Ukratko, život u okrugu Tamburi povećava rizik od razvoja tumora, ali ta “dokumentirana genetska predispozicija za razvoj i/ili prenošenje onkološke štete” ne bi bila dovoljna da ubije Lorenza.

Stručnjaci su ustanovili da je “prst na okidaču” bio “pritisak otrovnih materija iz okoline. Bez njih bi genetska predispozicija ostala bez posljedica cijelog života”.

“Uvijek smo se pouzdavali u pravdu – komentirao je Mauro Zaratta, otac malog Lorenza – tako da bol koja nam je srušila život ne utječe na druge porodice. Ako je neko kriv, morat će platiti, ali danas se ne mogu načuditi gdje je država bila tih godina. A gdje je danas? I dalje se pokušava održati na životu fabrika koja je, prema stručnjacima, širila bolest i smrt: država čak vraća stari menadžment fabrike, kao da želi pokazati da iz smrti Lorenza i brojne druge djece nisu ništa naučili. To je tužan scenarij, nažalost već viđen, zbog kojeg se opet osjećamo prepušteno sebi”.


Autor: Francesco Casula, 15.1.2021. Il Fatto Quotidiano.


0 Comments

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *