Izvještaj o implementaciji Arhuške konvencije u BiH pripremile samo NVO, jer vlast to nije bila u stanju

Published by Eko Forum on

UNECE (Ekonomska komisija Ujedinjenih nacija za Evropu) objavila je izvještaje o provođenju Aarhuške konvencije, koje su pripremile vlade zemalja potpisnica, ali i nevladine organizacije.

Na web stranici UNECE mogu se naći zvanični izvještaji skoro svih zemalja potpisnica, koje su pripremile vlade, ministarstva i fokalne tačke za provođenje konvencije u tim zemljama. Izvještaja za Bosnu i Hercegovinu nema, jer naša vlast nije bila u stanju napisati i poslati takav izvještaj. Donedavna fokalna tačka za konvenciju (pomoćnik federalne ministrice okoliša i turizma) je penzionisan, a nikad nije imenovana osoba koja bi ga zamijenila.

U izvještaju su između ostalog opisani problemi u primjeni konvencije u Zenici, na slučaju okolinskih dozvola za ArcelorMittal i na primjeru proganjanja ekoloških aktivista Eko foruma zbog borbe za istinu.

Aarhus

Godine 2016. obilježena je 15. godišnjica od stupanja na snagu Konvencije o pristupu informacijama, učešću javnosti u donošenju odluka i pristupa pravdi u pitanjima životne sredine. Bosna i Hercegovina (BiH) je pristupila Konvenciji 1. oktobra 2008. godine, deset godina nakon što je tekst završen i bio otvoren za potpise u danskom gradu Arhusu.1 Na teritoriji 47 članica (evropske, kavkaske i centralno-azijske države), Arhuska konvencija predstavlja jedan od najsnažnijih alata u rukama građanskog društva u borbi za razumne politike životne sredine, transparentnost i uključenost nevladinog sektora u donošenje odluka o životnoj sredini, te za uspjeh demokratije životne sredine.

Da bi se osiguralo da odredbe Konvencije ne ostanu samo riječi na papiru- nakon svega, nadzor javnosti i direktno uključenje u pitanja životne sredine mogu predstavljati neprijatne situacije za vlast- Arhuska konvencija je uspostavila proceduru izvještavanja na svake tri godine. U ovom periodu, svaka članica je obavezna da napravi detaljan izvještaj o sprovođenju Konvencije, koji se naknadno procjenjuje na sastanku članica.

Do danas, Bosna i Hercegovina je prošla kroz dva ciklusa, podnoseći nacionalne izvještaje implementacije 2011. i 2014. godine. U oba slučaja, proces izrade nacrta je predvodila lokalna OSCE misija i nacrte izvještaja su sačinili vanjski konsultanti, što oslikava nedostatak kapaciteta i sposobnosti BiH vlasti. NVO koje se bave životnom sredinom su pozvane da aktivno učestvuju u procesu, prisustvuju sastancima i daju prijedloge. Uprkos djelimičnim primjedbama na krajnji tekst, predstavnici civilnog društva su istakli generalno zadovoljstvo procesom. Nažalost, ovo se ne može reći za izvještavanje za period 2014- 2016.

Dok je uobičajena praksa za nevladine organizacije da prave nacrte za izvještaje iz sjene i alternativne izvještaje, dopunjavajući nedostatke zvaničnih nacionalnih izvještaja, situacija je ipak drugačija. Dok se završavao treći ciklus izvještaja pred kraj 2016. godine je postalo jasno da ovaj put neće biti izrađen nacionalni izvještaj uopšte. Dva su uzroka. S jedne strane, činjenica je da OSCE nije inicirao i nadzirao proces ovaj put, niti je osigurao neophodno finansiranje (vjerovatno očekujući da nakon šest godina vanjskog vođstva i nadzora, država se može snaći oko ovog izvještaja i sama). S druge strane, osoba, koja je u prošlosti bila nacionalna fokalna tačka BiH za Konvenciju, je penzionisana i vlasti nisu bile u stanju da zaduže novu. Institucionalno, nacionalna fokalna tačka ostaje Federalno ministarstvo okoliša i turizma, ali do sredine 2017. godine ono nije uspjelo da odredi zvaničnog kandidata. Kao rezultat ove situacije bez presedana, ne postoji osoba zadužena i sposobna da izradi nacrt izvještaja. Ovo dovoljno govori o ozbiljnoj situaciji ne samo za demokratiju životne sredine, nego i o kapacitetima, efikasnosti i operabilnosti javne administracije Bosne i Hercegovine.

Suočeni sa stvarnošću, i svjesni ozbiljnosti pravilnog izvještavanja o sprovođenju Arhuske konvencije u BiH, NVO za životnu sredinu su odlučile da preuzmu inicijativu. Sljedeći izvještaj je rezultat rada Arnike, češke NVO za životnu sredinu, i Centra za životnu sredinu (CZZS), iz Banjaluke, u saradnji sa Aarhus centrom Sarajevo, Eko-forumom Zenica i stručnjacima i pravnicima iz Bosne i Hercegovine. Oni dijele viđenje uspjeha i nedostataka sprovođenja Arhuske konvencije u Bosni i Hercegovini. Veći dio izvještaja je baziran na ocjeni konkretnih studija slučajeva, kako bi se podsjetili na suštinski bitne i najspornije probleme sa kojim se BiH suočila, i ocjeni funkcionalnosti posebnih odredbi Konvencije u praksi.

Rezultati zajedničkog rada su temeljno diskutovani sa nevladinim organizacijama širom Bosne i Hercegovine, i njihove primjedbe su uključene u krajnji tekst. Javne vlasti su takođe pozvane da daju komentare na nacrt izvještaja u pisanoj formi, ali i lično na radionicama organizovanim u Sarajevu i Banjaluci u junu 2017. godine, ali nažalost, pokazale su minimalan interes za učešće svojih predstavnika.


0 Comments

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *