Uvod

Zenica se decenijama suočava s zagađenjem okoliša iz metalurških postrojenja, tako da najava izgradnje spalionice komunalnog otpada izaziva opravdanu zabrinutost među građanima. Iako se projekt promovira kao „zelena energija“ i „bio-energana na otpad“ naučna istraživanja upozoravaju da opasnost za zdravlje i okoliš i od najsavremenijih postrojenja ovog tipa nije uklonjena, već se javlja u drugim vidovima. Unatoč predstavljanju postrojenja kao ekološke alternative, stručni radovi otkrivaju rizike koje investitori često ne ističu. 

Cilj pripreme ovog članka je da, na osnovu relevantnih stručnih istraživanja i iskustava iz prakse, kritički i argumentirano informiše javnost o potencijalnim zdravstvenim, okolišnim i ekonomskim rizicima izgradnje energane na otpad odnosno spalionice otpada u Zenici, te da potakne transparentnu, informiranu i participativnu javnu raspravu o održivim alternativama upravljanja otpadom u skladu s principima predostrožnosti, cirkularne ekonomije i evropskih standarda.

Zdravstveni i okolišni rizici – „nevidljiva“ opasnost

Meteorološki uslovi, zenička kotlina i emisije – faktor dodatnog rizika

Najnovije studije objavljene u prestižnim medicinskim časopisima potvrđuju da i pored ugradnje modernih filtera, rizik od spalionica za zdravlje lokalnog stanovništva i dalje postoji. Tako se u studiji objavljenoj u Eco-Environment & Health navodi da u smislu povećanja zagađenja lokalni meteorološki faktori igraju značajnu ulogu i da su rizici po zdravlje stanovništva od spalionica otpada povišeni tokom zimskih mjeseci u odnosu na ljetni period. Poznato je da je zenička kotlina zimi suočena sa fenomenom  temperaturnih inverzija, što direktno utiče na povećanje koncentracija zagađujućih materija u zraku. Čak i najmodernija postrojenja za spaljivanje otpada emituju lebdeće čestice (PM2.5 i PM10) i teške metale, koji su u Zenici već prisutni u znatnim količinama.

Ultra fine čestice – nova generacija „nevidljivog“ zagađenja

U zadnje vrijeme istraživači stavljaju naglasak na prisutnost ultra finih čestica (UFP) prečnik<100 nm (PM0.1) u okolini spalionica i njihovog uticaja na zdravlje ljudi zbog sposobnosti da prenose teške metale i prodiru direktno u krvotok i tako prouzrokuju teška oboljenja. U studijama se uočavaju oprečni nalazi prisustva ovih čestica, s tim da je dokazano da je efikasnost filtriranja kod savremenih vrećastih/vlaknastih filtera za čestice promjera od 0,05 do 0,5 mikrona gdje je koncentracija UFP-a najvjerovatnije najveća, minimalna. 

Toksični ostaci spaljivanja

Zagovornici tvrde da spalionice “uništavaju” otpad. Istina je ipak drugačija. Otpad se ne uništava, već se pretvara u energiju, plinove i toksičnu šljaku i pepeo. Istraživanja iz 2024. godine upozoravaju da „lebdeći pepeo“, koji je produkt spaljivanja i klasifikuje se kao opasni otpad, sadrži prekomjerne koncentracije kancerogenih supstanci dioksina, furana i teških metala. Bez adekvatnog i sigurnog odlagališta, kojeg u BiH trenutno nema, ovi otrovi jednostavno mogu pronaći put do naših podzemnih voda i zemljišta i ući u lanac ishrane.

Zenica, a naročito mještani mjesnih zajednica Tetovo i Gradišće nose decenijsko negativno iskustvo sa upravljanjem, odlaganjem, i tretiranjem otpada iz metalurških postrojenja na deponiji Rača, sa još uvijek neriješenim imovinsko-pravnim odnosima. Deponovanje novih hiljada tona šljake i otrovnog pepela od sagorijevanja otpada na Raču sigurno bi dodatno ugrozili životnu sredinu tog kraja i vjerovatno negativno preokrenuli i minimalne pozitivne trendove unaprjeđenja stanja okoliša evidentiranih zadnjih nekoliko godina, nakon zatvaranja pogona Koksara i ugradnje filtera.

Ekonomski aspekti i „skriveni troškovi“

Struktura troškova postrojenja za spaljivanje otpada

Ključni faktori koji definišu troškove spaljivanja otpada su:
1) izbor tehnologije i opreme (naročito za tretman dimnih plinova) postrojenja,
2) Veličina postrojenja, kapacitet i iskoristivost, i
3) operativna raspoloživost postrojenja.
U Njemačkoj tako za postrojenje kapaciteta od 200.000 t/god ukupni godišnji troškovi iznose 21 milion EUR. Pregled osnovnih kategorija troškova dati su u sljedećoj tabeli.

Pregled troškova postrojenja za spaljivanje otpada

Troškovi	Iznos po toni otpada/god	Udio
Investicija	63,61 EUR	60,58 %
Operativni troškovi rada postrojenja nezavisno od ulaznih parametara	38,56 EUR	36,72 %
Operativni troškovi zavisni od ulaznih parametara (voda, plin, hemikalije za dimne plinove, tretman šljake, tretman pepela, tretman prašine)	19,10 EUR	18.19 %
Ukupno	105,00 EUR	100 %

Troškovi tretmana dimnih plinova – ključni faktor održivosti

Sistemi za tretman dimnih plinova su od presudnog značaja za osiguranje minimalne ekološke prihvatljivosti postrojenja za spaljivanje otpada i značajno utiču na troškove, kako ulaganja u izgradnju tako i rad postrojenja. 

Ulaganja u savremene sisteme za prečišćavanje mogu dostići i do 30% ukupne investicije u postrojenje, dok osnovne varijante sa suhim ili mokrim tretmanom plinova koštaju između 7 i 15%. U Evropi i SAD-u troškovi su relativno viši zbog strožijih BAT standarda (najbolje dostupne tehnike) dok su u zemljama poput Kine oni niži zbog dostupnosti komponenti i dijelova iz lokalne proizvodnje i niže cijene radne snage.

Troškovi opasnog otpada nakon spaljivanja

Istraživanja ukazuju da su troškovi prečišćavanja dimnih plinova u direktnoj vezi sa stepenom rigoroznosti emisionih standarda. Tako se npr. na području Evropske unije, kontinuirano uvode zahtjevi za nižim graničnim vrijednostima emisija, što direktno utiče na tehničku konfiguraciju sistema za prečišćavanje dimnih plinova i shodno tome povećava troškove gradnje novih kao i prilagodbu ili unapređenja postojećih. 

U zavisnosti od načina tretmana i regulatornih standarda, značajan dio operativnih troškova ovakvih sistema odnosi se na reagense za uklanjanje kiselih plinova (HCl, SO₂) i azotnih oksida (NOx). Međutim, troškovi odlaganja taloga odnosno lebdećeg pepela, koji se klasifikuje kao opasni otpad, nakon tretmana često su i veći od same cijene reagensa, te mogu iznositi i do 260 EUR po toni.

Plairani kapacitet u Zenici i finansijske implikacije

Nova Željezara Zenica prema nezvaničnim informacijama planira graditi spalionicu otpada kapaciteta 1.200 t/dan. Poznato je da povećanje kapaciteta dovodi do smanjenja ukupnih godišnjih troškova po toni otpada, te za postrojenje kapaciteta 300.000 t/g iznosi 85 EUR t/g. Međutim, udio potreban za neometan rad sistema za tretman dimnih plinova kao i sredstava i reagenasa i dalje ostaje na nivou od 17% godišnjih troškova ili 15 EUR/t, što na dnevnoj osnovi iznosi 18.000 EUR. 

Društveni i zdravstveni troškovi, te institucionalni rizici spaljivanja otpada

Važnost tretmana dimnih plinova za instalirana i nova postrojenja nije potrebno posebno naglašavati. Iako skup, taj postupak ipak smanjuje “skrivene” troškove po zdravlje ljudi. Studija objavljena u časopisu Environmental International pokazuje da su se u periodu 2010. – 2020.  godina ukupni socijalni troškovi mortaliteta globalno povećali sa 6.09 na 16.71 milijardi USD, najviše zbog povećanja broja postrojenja, dok su se isti troškovi po toni spaljenog otpada značajno smanjili (npr. sa 329 USD/t u 2010. na 88 USD/t u 2020. u određenim regijama) zahvaljujući tehnološkom napretku u prečišćavanju plinova. Troškovi po zdravlje stanovištva dakle neosporno postoje, posebno kada se u obzir uzme prolongirana izloženost, i kao takvi moraju biti predmet ozbiljnih analiza prilikom razmatranja i odlučivanja o gradnji novih projekata.

S obzirom na izložene argumente, dosadašnje prakse Arcelor-Mittala i NŽ, te činjenicu da se prema Indeksu percepcije korupcije BiH svrstava među četiri najlošije pozicionirane države u Evropi, zabrinutost građana i aktivista u vezi mogućnosti da bi operater ostvarivao najveće uštede upravo na najrizičnijim aspektima proizvodnog procesa, tretmanu dimnih plinova, šljake i pepela, uz potencijalno povećanje zagađenja okoliša, može se smatrati opravdanom.

Uticaj na razvoj sistema upravljanja otpadom

Hijerarhija upravljanja otpadom i cirkularna ekonomija

Izgradnja spalionice otpada u Zenici, bez prethodnog uspostavljanja cjelovitog hijerarhijskog sistema upravljanja otpadom, mogla bi ugroziti napore za razvoj kružne ekonomije. Savremeni standardi podrazumijevaju da se prioritet daje smanjenju nastanka otpada, ponovnoj upotrebi, reciklaži i kompostiranju, dok se energetsko iskorištavanje razmatra tek za preostali otpad nepogodan za recikliranje. Donošenje novog Federalnog plana upravljanja otpadom uz aktivnu participaciju javnosti, nadležnih institucija i organizacija može biti prekretnica ka sistemskom usvajanju ovog pristupa.

Spalionice, međutim, zahtijevaju kontinuirane i značajne količine otpada određene energetske vrijednosti kako bi bile ekonomski isplative, što može destimulirati razvoj reciklaže i dovesti do spaljivanja materijala koji bi se mogli ponovo iskoristiti. Istovremeno, proces spaljivanja generira nusproizvode poput šljake i opasnog pepela koji zahtijevaju dodatno i dugoročno zbrinjavanje, čime se dovodi u pitanje usklađenost ovakvih projekata s principima kružne ekonomije.

Recikliranje kao održiva alternativa

S druge strane, istraživanja i prakse pokazuju da se primjenom inovativnih rješenja čak i kod ambalažnih materijala recikliranje pokazuje kao okolišno i ekonomski održivije, nego linearan tretman otpada putem spalionica i deponija,  te da npr. recikliranje polietilenske ambalaže smanjuje uticaj na klimatske promjene za 33% u poređenju sa spaljivanjem uz povrat energije. Isto tako, u literaturi se naglašava važnost recikliranja aluminija i građevinskog materijala. Uprava za informisanje o energiji SAD recimo navodi da proizvodnja aluminijumskih limenki od recikliranog materijala troši 95% manje energije nego proizvodnja iz primarne rude, što je ušteda koju procesi energetskog tretmana otpada ne mogu nadmašiti, dok Istraživanje objavljeno u MDPI Sustainability ističe da recikliranje građevinskog otpada dugoročno donosi daleko veće ekološke i ekonomske koristi od bilo kojeg drugog oblika tretmana, uprkos višim početnim investicijama. 

Kao zemlja koja teži članstvu u EU, BiH je obavezna da prati i usvaja najnovije trendove iz ove oblasti, koji su veoma ambiciozni. Novi zakonodavni okvir EU ima za cilj formiranje jedinstvenog tržišta sekundarnih sirovina i fokusira se na povećanje stope cirkularnosti na 24% do 2030. godine, s posebnim naglaskom na reciklažu. Upravo je to pravac kojim se i BiH treba kretati.

Zaključak

Uzimajući u obzir dostupne naučne dokaze i iskustva iz prakse, može se zaključiti da izgradnja spalionice otpada u Zenici predstavlja kompleksno razvojno pitanje sa značajnim zdravstvenim, okolišnim i ekonomskim implikacijama. Iako savremene tehnologije smanjuju direktne emisije, one ne eliminišu rizike, već ih preusmjeravaju u oblik toksičnih ostataka i dugoročnih ekoloških opterećenja. Dodatno, visoki troškovi tretmana dimnih plinova i odlaganja opasnog otpada, zajedno sa potencijalnim negativnim uticajem na razvoj sistema reciklaže, dovode u pitanje ukupnu održivost ovakvih projekata u lokalnom kontekstu. Stoga bi donošenje odluka trebalo biti zasnovano na principima predostrožnosti, transparentnim analizama troškova i koristi, te jasnom usklađenošću sa ciljevima cirkularne ekonomije i standardima Evropske unije.

Izvori podataka

• Z. Huang et al. (2024). “Health risk assessment of municipal solid waste incineration emissions based on regression analysis”. Eco Environ Health. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S2772985024000103
• Imamović et al. (2025). „Research of concentrations of pollutants in the vertical profile of the atmosphere of the Zenica valley using unmanned arieal vehicles“. International journal of advanced research (IJAR) https://www.journalijar.com/uploads/2025/06/685bb04ecb4b4_IJAR-52206.pdf
• Informacija o zdravstvenom stanju stanovništva i organizaciji zdravstva na području Zeničko-dobojskog kantona u 2024. godini god. 8, br. 8 (2025) (strana 101), Institut za zdravlje i sigurnost hrane https://inz.ba/wp-content/uploads/2026/02/Informacija-o-zdravstvenom-stanju-stanovnistva-2024.pdf
• Reeks M. (2023). “On the emission of ultra fine particles from municipal solid waste (MSW) incinerators”. arXiv:2305.13029 https://arxiv.org/abs/2305.13029
• Ling Long et al. (2020). “Characteristics of fly ash from waste to-energy plants adopting grate-type or circulating fluidized bed incinerators: a comparative study”, Energy Sources, Part A: Reco
• Eunomia Research & Consulting Ltd. “Costs for Municipal Waste Management in the EU”. https://ec.europa.eu/environment/pdf/waste/studies/euwastemanagement_annexes.pdf
• D. R. SCHNEIDER et al. (2010). “Cost Analysis of Waste-to-Energy Plant”. Strojarstvo 52 (3) 369-378 https://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/15567036.2020.1796851
• A. Dal Pozzo et al. (2023). “Techno-economic impact of lower emission standards for waste-to-energy acid gas emissions”. Waste Management 166 (2023) 305–314 https://ec.europa.eu/environment/pdf/waste/studies/euwastemanagement_annexes.pdf
• L. Zheng et a.l (2026). “Thermal co-treatment of municipal solid waste incineration fly ash with industrial waste slag: standard evaluation and energy consumption analysis of treated products”. Waste Management, Volume 209, 1 January 2026, 115160 https://hrcak.srce.hr/clanak/96613
• J. Cui et al. (2025). “New evidence of unequal contribution to health burden reshaping air pollution control in waste-to-energy plants”. Environmental International https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0956053X23003549
• Transparency International BiH (2026). BiH među četiri najlošije pozicionirane zemlje u Evropi po stanju korupcije – Transparency International u Bosni i Hercegovini
•  OBAVJEŠTENJE o javnom uvidu i javnoj raspravi o Nacrtu Federalnog plana upravljanja otpadom za period 2026. – 2030. godine i Nacrtu Strateške studije uticaja na okoliš Federalnog plana upravljanja otpadom za period 2026. – 2030. godine – Federalno ministarstvo okoliša i turizma – Bosna i Hercegovina 
• A-S. Haslinger et al (2025). “Life cycle assessment and life cycle costing of emerging circular flexible plastic food and non-food packaging”. Resources, Conservation & Recycling https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0921344925005518
• U.S. Energy Information Administration Recycling and energy – U.S. Energy Information Administration (EIA)
• Wang,Y.;Mu,X.;Hu,G.; Wang,L.;Zhu,X. (2025). “Life Cycle Assessment-Based Analysis of Environmental and Economic Benefits in Construction Solid Waste Recycling”. Sustainability 2025, 17, 3872. https://www.mdpi.com/2071-1050/17/9/3872

---

Ova aktivnost realizirana je uz finansijsku podršku Evropske Unije, u okviru projekta Mreža Arhus centara za zelenu agendu i zaštitu životne sredine. Izneseni stavovi i mišljenja ne odražavaju nužno službena stajališta Evropske unije ili Evropske komisije.