Zagađenom zraku izloženo je cjelokupno stanovništvo, a naročito su ugrožene osjetljive grupe ljudi.Najosjetljivija su djeca predškolskog i školskog uzrasta, hronični bolesnici i stari ljudi. Obično govorimo o hroničnim efektima na zdravlje jer se radi o dužoj izloženosti, a ljudima koji imaju neko respiratorno oboljenje stanje se pogoršava kada su koncentracije zagađujućih materija povećane. Djelovanje ovih materija dovodi do promjene kvaliteta zraka i do porasta potencijalno negativnih uticaja na zdravlje, i to na više načina: zagađujuće materije prisutne u zraku spoljne sredine ne oštećuju u istoj mjeri sva tkiva. Osnov mehanizma djelovanja odvija se na alveolarnoj površini pluća, a veća zagađenja onesposobljavaju pluća da odstrane i detoksikuju štetne materije. Svaka od tih materija ima specifičan mehanizam djelovanja na organizam. Patogena djelovanja nastaju kao posljedica smanjivanja aktivne koncentracije kiseonika, što dovodi do poremećaja disanja, a to dalje slabi odbrambene snage, smanjuje radnu produktivnost, povećava sklonost ka oboljenju i povređivanju.
Zagađujuće materije prisutne u zraku dijelimo na osnovne (klasične) i specifične zagađujuće materije:
- Osnovne, koje su široko rasprostranjene i neizbježno prisutne u svakodnevnim ljudskim aktivnostima – sumpor-dioksid, suspendovane čestice (dim, čađ, prašina), azotovi oksidi, ugljen-monoksid i prizemni ozon, smatramo indikatorima kvaliteta zraka, s obzirom na njihovu rasprostranjenost.
Leukemija je maligna bolest krvnog sistema. Najčešći uzrok leukemije su ionizirajuća zračenja. Bolest se češće javlja kod bijele rase, nego kod crne, a kod azijatske rase je gotovo nepoznata, pa se može zaključiti kako bolest ovisi o rasnim, genetskim i ambijentalnim faktorima. Leukemija najčešće zahvaća djecu od 3 do 5 godina i odrasle osobe od 50 do 70 godina života, iako se može javiti i u svim drugim životnim dobima. Kod djece se u većini slučajeva javlja akutna leukemija, dok su kod starijih osoba češće pojave kronične leukemije. Bolest češće pogađa muškarce nego žene. Bolest se gotovo uvijek javlja kod osoba koje su izložene djelovanju benzola, tijekom dužeg vremenskog razdoblja. |
Specifične zagađujuće materije, ugljikovodici, fluoridi, hlor, teški metali iz procesa proizvodnje i sagorijevanja, su u velikoj mjeri rasprostranjeni u industrijskim područjima. U urbanim i industrijskim područjima kvalitet zraka u najvećoj mjeri zavisi od smjese zagađujućih materija koje se formiraju pod određenim uslovima (vrsta i količina emisije, topografija i meteorološki uslovi), pa su za urbane sredine usvojeni pojmovi „zimski smog” i „ljetni smog”.
"Zimski smog”, predstavlja zagađenje materijama iz procesa sagorijevanja fosilnih goriva, koja sadrže sumpor, i suspendovanih čestica. Zajedničko djelovanje sumpor-dioksida i suspendovanih čestica je pojačano u odnosu na efekat pojedinačno svake od ovih materija.
"Ljetni smog” predstavlja smjesu oksidanasa, tzv. fotohemijskih oksidanasa koji nastaju kao proizvod djelovanja ultravioletnog zračenja na smjesu prisutnih zagađujućih materija (azotovi oksidi, ugljikovodici). Pod uticajem sunčeve svjetlosti razlaže se azot-dioksid i oslobađa atom kisika koji je reaktivan i stvara ozon. Ovaj kompleks materija javlja se isključivo ljeti pri određenim meteorološkim uslovima. Ozon koji čini glavni sastojak ove smjese nazivamo "prizemni ozon", jer se on formira u nižem sloju troposfere, što nije isto što i ozon prisutan u stratosferi. Za razliku od drugih štetnih materija, kao što su ugljen-monoksid i olovo, koji poslije udisanja razvijaju toksične efekte u drugim dijelovima organizma, prizemni ozon djeluje destruktivno na respiratorni trakt.
Izvori zagađenja zraka rezultat su uglavnom ljudskih aktivnosti i mogu se svrstati u tri grupe: stacionirane, pokretne i izvore iz zatvorenog prostora.
Stacionirani izvori zagađenja su industrijski, poljoprivredne aktivnosti, komunalni, kao što su industrijska postrojenja, zagrijavanje, spaljivanje otpada, individualna ložišta, i dr. Pokretni izvori koji obuhvataju bilo koji oblik vozila motora sa unutrašnjim sagorijevanjem i izvori zagađenja iz zatvorenog prostora, koji obuhvataju pušenje cigareta, biološka zagađenja, emisija od sagorijevanja i zagrijavanja, emisija od različitih materijala ili materija kao što su isparljiva organska jedinjenja, olovo, radon, azbest i različite sintetičke hemikalije i dr.
Zagađivači u zraku mogu biti organski spojevi (benzen, toluen, CO, diklormetan, formaldehid, poliklorirani bifenili, tetrakloretilen) ili anorganski spojevi (azbest, kadmij, olovo, mangan, živa)
Klasični zagađivači zraka su azotni dioksid, ozon, sumpor dioksid i lebdeće čestice, koji su ujedno i najčešći zagađivači, posebno u gradovima.
Lebdeće čestice (eng. particulate matter) mogu uzrokovati niz akutnih i hroničnih oboljenja kod ljudi, ponajprije respiratornog i kardiovaskularnog sistema. Nastaju kao nusproizvodi brojnih čovjekovih aktivnosti (proizvodnja energije, grijanje u industriji, prometu itd.). Razlikujemo primarno nastale čestice koje se direktno otpuštaju u atmosferu i sekundarno nastale čestice koje se formiraju tek u atmosferi, npr. sumpor dioksida, azotnih oksida, amonijaka i sl.
Lebdeće čestice se sastoje od krutih i tekućih komponenti, razlikujući se u fizikalnim karakteristikama i po hemijskom sastavu. Najznačajnija karakteristika im je veličina, jer o njoj ovisi prenos u atmosferu i mogućnost inhalacije. Najopasnijima za zdravlje čovjeka smatraju se čestice koje imaju promjer manji od 2,5 µm.
Po hemijskom sastavu najčešće su sulfati, nitrati, amonijak, ioni (Na, K, Ca, Mg, Cl), ugljik i teški metali. Imaju sposobnost širenja na velike udaljenosti, a među osobe s povećanim rizikom od negativnih učinaka lebdećih čestica ubrajaju se kardiovaskularni bolesnici, plućni bolesnici, osobe s astmom, starije osobe i djeca.
Dugotrajna izloženost pogoduje progresiji ateroskleroze i povećava rizik za ishemičnu bolest srca i smrt. Dugotrajna izloženost - rizični faktor za kardiovaskularne bolesti i karcinom pluća. Proporcija karcinoma pluća kao rezultat zagađenja vanjske atmosfere u velikim urbanim središtima, čini čak 10,7% svih karcinoma pluća.
Sadašnji nivo izloženosti lebdećim česticama u Evropi dovodi do smanjenja očekivanog trajanja života za 8,6 mjeseci, te uzrokuje oko 100.000 hospitalizacija godišnje. Ukupan broj preuranjenih smrti u EU koji im se pripisuje procjenjuje se na 348.000, a među djecom do 4 godine starosti taj broj iznosi do oko 13.000 smrti.
Policiklički aromatski ugljikovodici (eng. polycyclic aromatic hydrocarbons, PAHs) te benzen su dvije najkancerogenije sastavnice onečišćenja zraka nastalog ovim putem.
Do 36% pneumonija i 22% opstruktivnih bolesti pluća na globalnoj razini povezano sa zagađenjem ambijentalnog zraka.
Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH svake godine ažurira i publikuje publikaciju "Zdravstveno stanje stanovništva i organizacija zdravstvene zaštite u Federaciji BiH". U septembru 2009. objavljen je izvještaj za 2008. godinu, iz kojeg prenosimo dio podataka koji se odnosi na posljedice zagađenja na zdravlje ljudi.
Kompletna publikacija je dostupna na stranici Zavoda za javno zdravstvo FBiH (
www.zzjzfbih.ba).
Okoliš i zdravlje
Stanovništvo je svakodnevno izloženo riziko faktorima okoliša, koji mogu značajno uticati na
zdravlje. Naročito su ugroženi djeca, trudnice, hronični bolesnici i stariji ljudi, jer su pod većim
zdravstvenim rizikom zbog zagađenog zraka, vode i zemljišta, kontaminirane hrane, buke,
jonizirajućeg zračenja, UV zračenja, i loših stambenih i radnih uslova.
Na području Federacije Bosne i Hercegovine ne postoji jedinstven registar vodoopskrbnih objekata,
što onemogućava potpuni uvid u sistem vodosnabdijevanja, kao i donošenje mjera u cilju poboljšanja
vodosnabdijevanja. Javno-zdravstvena kontrola vode za piće nije u potpunosti zadovoljavajuća. U
većini individualnih lokalnih objekata vodosnabdijevanja (bunari, izvori, cisterne, čatrnje), zone
sanitarne zaštite nisu definisane, a voda za piće se ne kontroliše na zdravstvenu ispravnost. Neki
centralni objekti vodosnabdijevanja (vodovodi) na području Federacije BiH imaju definisanu samo
prvu zonu sanitarne zaštite. Kada uzmemo u obzir i zastarjele načine hlorinacije u mnogim centralnim
objektima vodosnabdijevanja, jasno je zašto se vodosnabdijevanje smatra jednim od glavnih problema
javnog zdravstva.
Mikrobiološka i hemijska onečišćenja hrane čest su uzrok infekcija i trovanja stanovništva.
Alimentarne toksikoinfekcije se nalaze na listi deset vodećih zaraznih oboljenja i na području
Federacije BiH.
Postojeći broj stanica Federalnog hidrometeorološkog zavoda, koje prate kvalitet zraka, nedovoljan
je da prezentira pravu sliku o aerozagađenju na području Federacije BiH. Kontinuirana mjerenja
osnovnih vazdušnih polutanata (SO2, čađ i azotni oksidi) vrše Kantonalni zavodi za javno zdravstvo u
Sarajevu, Tuzli i Zenici, dok se u ostalim mjestima mjerenja ne vrše zbog nedostatka sofisticirane
opreme.
Raspoloživa mjesta za odlaganje čvrstog otpada su nedovoljna u poređenju sa količinom proizvedenog
otpada. Kao posljedica toga, značajne količine otpada su odložene na nedozvoljenim mjestima - pored
puteva, u riječnim koritima ili napuštenim rudnicima. Ova mjesta predstavljaju opasnost za podzemne
vode koje obezbjeđuju pitku vodu za stanovništvo, a samim tim i rizik za ljudsko zdravlje usljed
spiranja i curenja zagađujućih materija. Osim toga, tečne otpadne materije se uglavnom bez
prethodnog prečišćavanja ispuštaju u rijeke i jezera.
Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH, obavlja kontrolu radioaktivnosti okoliša u okviru
monitoringa, na osnovu prethodno utvrđenog Programa za svaku godinu, a obuhvata uzorkovanja i
mjerenja sadržaja radionuklida u zemlji, riječnoj vodi, vodi za piće, zraku, ljudskoj i stočnoj hrani.
Veliku važnost ima sistem praćenja i pravovremenog obavještavanja o eventualnoj radiološkoj
kontaminaciji širih razmjera, mjerenjem ambijentalne gama doze na deset lokacija u Bosni i
Hercegovini. Monitoring radioaktivnosti na području Hadžića (određivanje sadržaja uranovih
radioizotopa u odabranim uzorcima okoliša) uveden je kao poseban monitoring za period od 2007-2010. godine. Sadržaj uranovih radioizotopa u ispitivanim uzorcima pokazuje niske vrijednosti, i
doprinos ukupnoj dozi koju primi lokalno stanovništvo je neznatan.
Voda za piće
Na području FBiH 73,2% stanovništva je priključeno na centralni sistem vodosnabdijevanja, gdje se
voda uglavnom kontinuirano kontroliše na zdravstvenu ispravnost. (MICS3 2006.)
Centralni gradski vodovodi predstavljaju najveći dio vodovodne infrastrukture, tj. snabdijevaju pitkom
vodom najveći broj stanovnika Kantona Sarajevo. Vodom za piće iz lokalnih vodovoda snabdijeva se
oko 9,5% stanovnika Kantona Sarajevo. Fizičko-hemijske i mikrobiološke analize uzoraka vode uzetih
iz 70 lokalnih vodovoda pokazuju da 21% uzoraka ne ispunjava uslove Pravilnika o higijenskoj
ispravnosti vode za piće.
Na području Unsko-sanskog, Hercegovačko-neretvanskog, Zeničko-dobojskog, Kantona Tuzla, te
Zapadnohercegovačkog, Kantona 10 i Posavskog kantona, higijensko-sanitarno stanje vodnih objekata
i sistem javno-zdravstvene kontrole vode za piće nisu zadovoljavajući. Većina izvorišta centralnih
vodovoda ima regulisanu prvu i drugu zonu sanitarne zaštite, kao i savremen način hlorinacije. Za
razliku od njih, u velikom broju lokalnih vodovoda hlorisanje se vrši ručno, ili se uopšte ne vrši. Druga zona sanitarne zaštite uglavnom nije definisana, a u individualnim vodoopskrbnim objektima (nekaptirani izvori, bunari, cisterne, čatrnje), često nije regulisana ni zona stroge sanitarne zaštite. Laboratorije za kontrolu higijenske ispravnosti vode opremljene su za standardne analize, dok se periodične analize ne mogu raditi zbog nedostatka opreme. Zbog toga nije moguće određivati parametre kao što su teški metali, pesticidi, fenoli, mineralna ulja itd. Kontrola vode za piće se uglavnom svodi na pregled osnovnih fizičko-hemijskih i mikrobioloških parametara, nedovoljan je broj ispitivanih uzoraka, tako da se ne može dati adekvatno mišljenje o njenom kvalitetu. U Bosanskopodrinjskom kantonu gradski vodovod Goražde predstavlja najveći dio vodovodne infrastrukture, tj. snabdijeva pitkom vodom 80% stanovnika Kantona. Prva zona sanitarne zaštite je regulisana, dok se u drugoj zaštitnoj zoni nalazi više potencijalnih zagađivača (septičke jame, divlje deponije, ribnjaci i sl.).
O kvalitetu vodosnabdijevanja može se suditi i po epidemiološkoj situaciji vezanoj za oboljenja čiji se
uzročnici mogu nalaziti u zagađenoj vodi, a to su na prvom mjestu crijevne zarazne bolesti. U 2008.
godini stopa obolijevanja od crijevnih zaraznih bolesti (231,52/100.000 stanovnika) bila je nešto niža
u odnosu na 2006. (246/100.000) i 2007. godinu (265/100.000 stanovnika).
Zrak
Glavni zagađivači zraka su izduvni gasovi iz automobila i individualna ložišta (zimski period).
Osnovni indikatori zagađenja zraka su SO2, dim i azotni oksidi. Ukoliko prosječne koncentracije ovih
polutanata u zraku prelaze maksimalno dozvoljene vrijednosti, može doći do ozbiljnog oštećenja
zdravlja ljudi. U zraku se tokom maja i juna nalaze i velike količine polena trava i drveća, što može
dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja stanovnika alergičnih na ove supstance, naročito ako boluju
od opstruktivnih plućnih oboljenja.
U Sarajevu, prosječne godišnje koncentracije dima u 2004., 2005. i 2006. godini prelazile su granične
vrijednosti (30μg/m3), dok su se u 2007. i 2008. godini približavale ovim vrijednostima. U istom
vremenskom periodu, naročito u zimskim mjesecima, koncentracije dima su višestruko prelazile
visoke vrijednosti (C98-60μg/m3). Prosječne godišnje koncentracije SO2 i NO2 nisu prelazile granične
vrijednosti utvrđene Pravilnikom o monitoringu kvaliteta zraka za FBiH (SO2-90μg/m3, NO2-60μg/m3). U periodu od 2004-2008. godine, koncentracije SO2 i NO2 u Sarajevu, nisu prelazile visoke
granične vrijednosti (C98) utvrđene Pravilnikom (C98-240μg/m3 za SO2 i C98-140μg/m3 za NO2).
Praćenjem prosječnih godišnjih koncentracija sumpor dioksida i dima na meteorološkoj stanici u
Tuzli, u periodu od 2004-2008. godine, uočava se da one nisu prelazile granične vrijednosti (u 2006.
godini nije bilo kontinuiranih mjerenja tokom cijele godine). U periodu od 2004-2008. godine,
koncentracije sumpor dioksida nisu prelazile visoke granične vrijednosti, dok su koncentracije dima
višestruko prelazile ove vrijednosti. U odnosu na Sarajevo, prosječne godišnje koncentracije i visoke
vrijednosti SO2 u Tuzli su bile više, a koncentracije dima niže. Prosječne godišnje koncentracije i
visoke vrijednosti NO2 u Tuzli u 2004. i 2005. godini, nisu prelazile granične vrijednosti utvrđene
Pravilnikom. U 2006., 2007. i 2008. godini nije bilo kontinuiranih mjerenja NO2 na području Tuzle.
Na području
Zenice, prosječne godišnje koncentracije SO2 u 2007. i 2008. godini prelazile su
granične vrijednosti. U istom periodu, koncentracije SO2 su prelazile visoke granične vrijednosti i do
pet puta duže od dozvoljenog (najviše 7 dana u godini). Prosječne godišnje koncentracije ukupnih
lebdećih čestica u 2008. su porasle u odnosu na 2007. godinu, ali nisu prelazile granične vrijednosti
(150μg/m3). Koncentracije ukupnih lebdećih čestica u 2007. i 2008. godini, prelazile su visoke
granične vrijednosti, ali u okviru dozvoljenog prekoračenja (C98 - 350μg/m3 - najviše 7 dana u godini).
Od 2004-2006. godine prosječne godišnje vrijednosti, kao i visoke granične vrijednosti SO2 i lebdećih čestica u Mostaru, bile su u okviru vrijednosti utvrđenih Pravilnikom. U 2007. i 2008. godini nisu vršena kontinuirana mjerenja.
Uporedo sa porastom aerozagađenja, koje predstavlja jedan od riziko faktora u nastanku hroničnih opstruktivnih plućnih oboljenja, na području Federacije BiH, u posljednjih šest godina došlo je do postepenog porasta stope ovih oboljenja (2003. i 2004. godine 165/100.000, 2005. 161,7/100.000, 2006. 172/100.000, 2007. 143,3/100.000 i 2008. godine 157,9/100.000 stanovnika) u odnosu na
prethodne godine (2001. godine 130/100.000 i 2002. godine 115/100.000 stanovnika).
Jedan od parametara praćenja kvaliteta zraka je mjerenje ambijentalne gama doze automatskim
monitorima. Kontinuirano praćenje ambijentalne gama doze vrši se na deset lokacija u Bosni i
Hercegovini (Sarajevo, Mostar, Tuzla, Bihać, Livno, Banja Luka, Novi Grad, Višegrad, Gacko i
Bijeljina), a prošireno je mjerenjem termoluminiscentnim dozimetrima smještenim na istim
lokacijama na području Federacije BiH gdje i automatski monitori. Kao i prethodnih godina, vrijednosti za brzinu doze i dozu su bile u nivou prosječnih vrijednosti za prethodne godine i nisu
prelazile zakonom propisani limit od 30% iznad prosječne vrijednosti. Mjerene vrijednosti
ambijentalne gama doze su posljedica jonizirajućeg zračenja prirodnog porijekla, odnosno kosmičkog
zračenja i zračenja iz tla. U Sarajevu je postavljen uzorkivač za uzorkovanje čestične tvari u zraku u
cilju mjerenja sadržaja radionuklida.
Otpadne materije
Na području Federacije BiH, odlaganje čvrstih i tečnih otpadnih materija predstavlja jedan od glavnih
problema javnog zdravstva. Godišnje se po glavi stanovnika proizvede 270 kg otpadnih materija.
Kada je u pitanju čvrsti otpad, najveći problem je njegovo nekontrolisano odlaganje i stvaranje
"divljih" deponija. Specijalni otpad (industrijski, medicinski) se neselektivno prikuplja i u većini
slučajeva odlaže zajedno sa komunalnim otpadom. U Kantonu Sarajevo 69,4% neobrađenog
infektivnog otpada iz zdravstvenih ustanova odlaže se zajedno sa komunalnim. Većina deponija ne
zadovoljava higijenske standarde, što predstavlja opasnost od pojave i širenja zaraznih bolesti.
Evropske zahtjeve za sanitarne deponije djelimično zadovoljavaju deponije u Sarajevu, Mostaru,
Bosanskoj Krupi i Zenici. Prema podacim Federalnog ministarstva okoliša i turizman na sanitarne
deponije se odlaže 18% otpada iz zdravstvenih i 12% iz veterinarskih ustanova, a opremu za
neškodljivo uništavanje ovog otpada imaju tri zdravstvene (u Sarajevu i Travniku) i dvije veterinarske
ustanove.
Na kanalizacioni sistem je priključeno 47,6% stanovništva (MICS3 2006.). Najveći zagađivači su
otpadne vode bolnica, prehrambene i drvne industrije, rudnika itd. Neprečišćene otpadne vode ne
ugrožavaju samo vodotoke i njihovu floru i faunu, nego i podzemne vode, što predstavlja veliki rizik
po zdravlje stanovništva. Rijeke Zujevina, Mošćanica, Miljacka i Željeznica su veoma zagađene i nisu
za upotrebu u rekreativne svrhe. Izuzetak je rijeka Bosna, prije ulijevanja Miljacke i Željeznice.
Kontroli kvaliteta voda rijeka i jezera ne posvećuje se dovoljna pažnja, što predstavlja značajan
epidemiološki rizik, naročito u ljetnim mjesecima. U većini kantona, analiza površinskih voda se
provodi samo u slučaju epidemioloških indikacija. U 2008. godini, laboratorija Zavoda za javno
zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine izvršila je mikrobiološku i hemijsku analizu 168 uzoraka
površinskih voda i 15 uzoraka morske vode (okolina Neuma). Biološko-hemijsko prečišćavanje tečnih
otpadnih materija koje se ispuštaju u vodotoke na području Federacije BIH se ne vrši, dok se otpadne
vode mehanički prečišćavaju u Gradačcu, Srebreniku, Ljubuškom, Grudama i Neumu.
Neadekvatno odlaganje otpada prouzrokuje degradaciju zemljišta. U 2008. godini, Zavod za javno
zdravstvo Federacije BiH je nastavio monitoring radioaktivnosti okoliša, a u sklopu toga i zemljišta.
Izabrana su mjesta uz vodozaštitne zone (Sarajevo i Mostar) i mjesta u krugu meteoroloških stanica
(Livno, Tuzla i Bihać). Uzorkovanje je vršeno u tri sloja, dva puta godišnje u Sarajevu i Mostaru, a u
ostalim mjestima jedan put godišnje. U svim ispitivanim uzorcima je detektovano prisustvo
radionuklida prirodnog porijekla iz uranovog i torijumovog niza i kalija (K-40), a od vještačkih
radionuklida detektovano je prisustvo cezija (Cs-137), koji je kao posljedica nuklearne nesreće u
Černobilu prisutan u okolišu. Uzeti su i uzorci zemlje na područja Hadžića sa 5 lokacija, za
gamaspektrometrijsko određivanje radionuklida i alfaspektrometrijsku analizu uranovih izotopa.
Izmjerene vrijednosti su na nivou prošlogodišnjih vrijednosti, i slične su kao i za zemlje u regionu.
