ZAKON O ZAŠTITI ZRAKA (Sl. novine FBiH 33/03, 4/10)
(prečišćeni tekst – nezvanična verzija)

I OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se tehnički uvjeti mjere za sprečavanje ili smanjivanje emisija u zrak prouzrokovanih ljudskim aktivnostima koje se moraju poštovati u procesu proizvodnje, na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija BiH), planiranje zaštite kvaliteta zraka, posebni izvori emisija, katastar emisija, kvalitet zraka, nadzor i kazne za prekršaje za pravna i fizička lica.

Mjere iz stava 1. ovog člana preduzimaju se uz primjenu načela:

• integrisanog pristupa zaštiti okoliša, uključujući zrak, vodu i tlo kao i obvezu smanjenja emisija na najmanju moguću mjeru uz korišćenje najboljih raspoloživih tehnika;
• zagađivač plaća, kojim se osigurava da troškove smanjenja zagađivanja zraka snose operatori izvora emisija zagađujućih materija;
• usaglašenosti zaštite na radu sa pravilima zaštite okoliša;
• poboljšanja kvaliteta zraka i izvan teritorija Federacije BiH.

Zaštitu i poboljšanje kvaliteta zraka osiguravaju, u okviru svojih ovlaštenja, Federacija, kantoni, jedinice lokalne samouprave, privredni subjekti i druga pravna i fizička lica.

Nadležni federalni i kantonalni organi dužni su osigurati učešće javnosti u pripremi dokumenata prostornog uređenja i drugih planova koja utiče na kvalitet zraka, kao i u pripremi politike kvaliteta zraka i akcionih planova o zraku, u određivanju lokacija, postupcima izdavanja dozvola i inspekcijama izvora emisija.

II - POJMOVI I DEFINICIJE

Član 2.

U smislu ovog zakona sljedeći izrazi imaju značenje:

"emisija" - znači ispuštanje supstanci iz bilo kojeg izvora u zrak;

"emisiona kvota zagađujuće materije" - znači ukupna dozvoljena godišnja količina emisije (izražava se u jedinicama mase u određenom vremenu) iz jednog ili više izvora zajedno, odnosno sa određenog područja i/ili na teritoriji Federacije BiH.

"izvor" - znači bilo koje porijeklo ispuštanja supstanci u zrak, uključujući stacionarne izvore iz industrije i domaćinstava, kao i pokretne izvore kao što su motorna vozila i tačkaste i difuzne izvore
"zrak" - znači spoljni zrak u atmosferi ne uključujući radne prostorije

"kvalitet zraka" - znači koncentraciju zagađujuće supstance u zraku ili njeno taloženje na površinu u toku određenog perioda;
"monitoring kvaliteta zraka" - znači sistemsko mjerenje ili procjenjivanje kvaliteta zraka prema prostornom i vremenskom rasporedu;" 

"ocjenjivanje" - nadležna metoda koja se koristi za mjerenje, izračunavanje, predviđanje, ili procjenu kvaliteta zraka (nivo zagađujuće supstance u zraku); 

"gornja granica ocjenjivanja" - znači propisani nivo kvaliteta zraka (zagađenost) ispod kojeg se ocjenjivanje može vršiti kombinacijom mjerenja i metoda procjene na osnovu standardizovanih metematičkih modela i/ili drugih nadležnih metoda procjene; 

"donja granica ocjenjivanja"- znači propisani nivo kvaliteta zraka (zagađenost) ispod kojeg se ocjenjivanje može vršiti samo pomoću metoda procjene na osnovu standardizovanih matematičkih modela i/ili drugih metoda procjene.

"zagađujuća materija" - znači bilo koja supstanca koju čovjek direktno ili indirektno unosi u zrak i koja vjerovatno može imati štetan uticaj na ljudsko zdravlje i/ili na okoliš u cjelini, uključujući i neprijatne mirise;

"neprijatan miris" - znači svojstvo odoranata za koje se ljudskim čulom mirisa opaža da izaziva negativan fiziološki uticaj;

"zagađivanje zraka" - znači direktno ili indirektno unošenje supstanci u zrak od čovjeka što rezultira takvim štetnim uticajima koji ugrožavaju ljudsko zdravlje, nanose štetu životnim resursima i ekosistemima, materijalnim dobrima;

"postrojenje" - znači bilo koji objekat koji se koristi za industrijske ili javne komunalne svrhe koji može da izazove zagađivanje zraka;

"postrojenje za sagorijevanje" - znači bilo koju tehničku napravu u kojoj goriva oksidiziraju kako bi se koristila toplota koja se na taj način produkuje; ovaj zakon se primjenjuje samo na pogone sa sagorijevanjem koja su namjenjena za produkovanje energije sa izuzetkom onih pogona koji direktno koriste produkte sagorijevanja u procesima proizvodnje;

"postrojenje za spaljivanje otpada" - znači bilo koju stacionarnu ili pokretnu tehničku jedinicu namjenjenu termalnoj obradi otpada sa ili bez povrata toplote od sagorijevanja koja se produkuju; ovo uključuje spaljivanje putem oksidacije otpada kao i putem ostalih prosesa kao što su procesi pirolize, gasifikacije ili plazme kada se supstance koje nastaju kao rezultat tretiranja naknadno spaljuju;

"operator" - znači bilo koje fizičko ili pravno lice koje rukovodi radom ili kontrolira postrojenje. odnosno u slućajevima utvrđenim zakonom lice na koje je preneseno javno ovlaštenje;

"velika nesreća/udes" - znači pojavu velike emisije, požara ili eksplozije koje nastaju zbog nekontrolisanih promjena nastalih tokom rada postrojenja i predstavljaju veliku opasnost po zdravlje ljudi ili okoliš posredno ili neposredno unutar ili izvan postrojenja uključujući jednu ili više opasnih supstanci;

"manja promjena" - znači promjenu u radu postrojenja koja ne bi prouzrokovala porast emisija zagađujućih materija;

"značajna promjena" - znači promjenu u radu postrojenja koja može imati štetne uticaje na ljude ili okoliš, bilo da su ti uticaji neposredni ili odloženi;

"granična vrijednost kvaliteta zraka" - znači nivo određen na osnovu naučnog znanja ciljem izbjegavanja, sprečavanja ili smanjivanja štetnih uticaja na ljudsko zdravlje i/ili okoliš u cjelini; ovaj nivo se mora dostići u određenom periodu i kasnije ne smije biti prekoračen;

"granična vrijednost emisije" - znači koncentraciju i/ili količinu zagađujućih supstanci u emisijama iz nekog izvora u toku određenog perioda koje ne smiju biti prekoračene;

"ciljna vrijednost" - znači nivo određen sa ciljem izbjegavanja više dugotrajnih štetnih uticaja na ljudsko zdravlje i/ili okoliš u cjelini; ovaj nivo se mora dostići u određenom periodu gdje je to moguće;

"prag uzbune" - znači nivo iznad kojeg postoji rizik po ljudsko zdravlje prilikom kratkog izlaganja i na kojem će biti preduzeti direktni koraci;

"prag upozorenja" - znači nivo iznad koga postoji rizik po ljudsko zdravlje usljed kratkog izlaganja za izuzetno osjetljive dijelove stanovništva i o kome je potrebno dati najnovije informacije

"granica tolerancije" - znači procent dozvoljenog prekoračenja granične vrijednosti pod propisanim uvjetima; 

"tolerantna vrijednost" - znači graničnu vrijednost uvećanu za granicu tolerancije; 

"područje"-znači jedan od razgraničenih dijelova teritorije Federacije BiH od ostalih takvih dijelova koji predstavlja funkcionalnu cjelinu, s obzirom na praćenje, zaštitu i poboljšanje kvaliteta zraka, te upravljanje kvalitetom zraka; 

"naseljeno područje" - znači područje sa više od 250.000 stanovnika ili područje sa manje od 250.000 stanovnika, ali je zbog gustine naseljenosti po kvadratnom kilometru opravdana potreba za ocjenjivanjem i upravljanjem kvalitetom zraka; 

"registar emisija" - znači skup podataka o vrsti, količini, načinu, prostornom razmještaju, mjestu ispuštanja i unošenja zagađujućih materija u zrak.

Član 3.

Organi Federacije, kantona i općine, operatori emisije, privredni subjekti i druga pravna i fizička lica dužni su međusobno sarađivati u cilju zaštite i poboljšanja kvaliteta zraka.

Operatori izvora emisije obavezni su provoditi obaveze utvrđene zakonom i podzakonskim aktima donesenim na osnovu ovog Zakona.

Zabranjeno je prouzrokovanje značajnog zagađivanja zraka ili nanošenje štete okolišu
putem emisija.

III - PLANIRANJE

Član 4.

Radi postizanja ciljeva ovog zakona Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo) i kantonalna ministarstva nadležna za poslove okoliša (u daljem tekstu: kantonalno ministarstvo) dužni su koordinirati i uskladiti planove koji se tiču kvaliteta zraka.

U cilju provedbe ispunjenja ugovornih obaveza preuzetih međunarodnim ugovorima i sporazumima iz područja zaštite zraka, klime i ozonskog omotača, Federalno ministarstvo okoliša i turizma (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) učestvuje u donošenju nacionalnih akcionih planova, nacionalnih programa i nacionalnih izvještaja.

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu:Parlament Federacije) donosi Federalnu strategiju zaštite zraka na period od najmanje deset godina kao dio Federalne strategije zaštite okoliša koja ima za cilj poboljšanje kvaliteta zraka. Pored mjera za očuvanje kvaliteta zraka ova strategija obuhvata i problematiku klimatskih promjena.

Izvještaj o provođenju Strategije iz stava 2. ovog člana svake dvije godine priprema Federalno ministarstvo i podnosi Vladi Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) na razmatranje, usvajanje i dostavljanje Parlamentu Federacije.

Izvještaj sadrži:

• podatke o kvalitetu zraka, njegovom razvoju i tendencijama, posebno kada su u pitanju zagađujuće materije za koje je granična vrijednost utvrđena u provedbenim propisima koji proizilaze iz ovog zakona;
• podatke o razvoju i tendencijama emisija zagađujućih materija koje su navedene u registru emisija; i
• mjere za poboljšanje kvaliteta zraka koje se preduzimaju u skladu sa ovim zakonom i rezultate preduzetih mjera.
• mjere za ublažavanje klimatskih promjena i adaptacije klimatskim promjenama

Federalno ministarstvo u saradnji sa nadležnim ministarstvom iz Republike Srpske utvrđuje emisone kvote za 2010. i 2020. godinu za gasove čija je emisija regulirana međunarodnim sporazumima, konvencijama ili protokolima koji se odnose na prekogranično zagađivanja zraka.

Kantonalna zakonodana tijela donose kantonalne planove zaštite kvaliteta zraka na period od najmanje pet godina kao dio kantonalnih planova zaštite okoliša i koja ima za cilj poboljšanje kvaliteta zraka.

Kantonalni planovi zaštite kvaliteta zraka moraju biti usaglašeni sa Federalnom strategijom zaštite kvaliteta zraka.

Član 5.

Kod izrade dokumenata prostornog uređenja i drugih planova mora se voditi računa o zaštiti kvaliteta zraka. Nijedan plan ne može biti donesen ukoliko nije usklađen sa utvrđenom Federalnom strategijom zaštite okoliša i Federalnom strategijom zaštite kvalitetu zraka.

Federalno ministarstvo i kantonalna ministarstva, svako iz svoje nadležnosti, izrađuju listu područja na kojima se ne može locirati nijedan nov tačkasti izvor emisija, što se posebno odnosi na pogone i postrojenja, postrojenja sa sagorijevanjem i postrojenja za spaljivanje otpada.

U područjima iz stava 2. ovog članka se ne može vršiti ni značajnije proširenje postojećih djelatnosti.

Kod izrade dokumenata prostornog uređenja i drugih planova, pri određivanju lokacija za nove tačkaste izvore emisija zagađujućih materija na koje se odnosi član 7. stav 1. ovog zakona, dužna pažnja se posvećuje zaštiti ventilacionih koridora i kvalitetu zraka nekog gusto ili stalno naseljenog područja.

Lokacija, veličina i karakteristike ventilacionih koridora određuju se meteorološkom studijom.

Član 6.

Svaki izvor emisija mora da ispunjava slijedeće uvjete:

• da su emisije zagađujućih materija u zrak, kao i emisije neprijatnih mirisa, smanjenje na najmanju moguću mjeru uz upotrebu najboljih raspoloživih tehnika u fazama planiranja, projektovanja, puštanja u rad i rada i
• da emisione kvote i granične vrijednosti emisija ne budu prekoračene;

Federalni ministar okoliša i turizma (u daljem tekstu: federalni ministar) propisat će granične vrijednosti emisija.

Član 7.

Emisije u zrak koje potiču iz izvora emisija za koje postoji obaveza procjene uticaja na okoliš i pribavljanja okolinske dozvole reguliraju se okolinskom dozvolom.

Za nove izvore emisija za koje je potrebna okolinska dozvola, kao i u slučajevima kada se procijeni da mogu štetno uticati na ljudsko zdravlje i/ili okoliš u cjelini, na zahtjev nadležnog federalnog ili kantonalnog ministarstva, podnosilac zahtjeva izrađuje studiju o zraku u kojoj detaljno opisuje očekivane emisije u zrak i njihov uticaj na okoliš.

Nadležno ministarstvo neće zahtijevati izradu studije o zraku od podnosioca zahtjeva
kome se za izvor emisije izdaje okolinska dozvola, na osnovu Studije o uticaju na okoliš, pod uvjetom da su tom studijom obrađena pitanja iz člana 10. ovog zakona.

Studija o zraku je integralni dio dokumentacije kod izdavanja okolinske dozvole za izvore emisija. Nadležno ministarstvo neće izdati okolinsku dozvolu u slučaju da studija o zraku ukazuje na znatne štetne uticaje na ljudsko zdravlje i/ili okoliš.

U postupku izdavanja okolinske dozvole za izvore emisija iz stava 2. ovog člana, prije donošenja odluke o zahtjevu za izdavanje dozvole mora se pribaviti mišljenje bilo koje općine koja bi mogla biti pod značajnim uticajem tog izvora.

Općina mora dostaviti svoje mišljenje sa primjedbama i sugestijama najkasnije 15 dana na zahtjev nadležnog ministarstva.

Nadležno ministarstvo koje izdaje okolinsku dozvolu vodi računa o pribavljenom mišljenju.

Član 8.

Za izvore emisija u zrak koji nisu obuhvaćeni članom 7. st. 2. i 3. ovog zakona, urbanističkom saglasnošću, odobrenjem za građenje i odobrenjem za upotrebu utvrdit će se dozvoljene emisije u zrak.

Uz zahtjev za donošenje rješenja iz stava 1. ovog člana podnosilac zahtjeva dostavlja:

• podatke o kvalitetu i količini osnovnih supstanci koje će se koristiti u radu,
• podatke o kvalitetu i količini supstanci koje će biti emitovane u zrak u toku normalnog rada objekta uključujući rasipajuće emisije,
• podatke o kvalitetu i količini supstanci koje će biti emitovane u zrak iz objekta u slučaju nesreća većih razmjera i
• listu preventivnih mjera ili mjera za ublažavanje posljedica koje se koriste za spriječavanje ili ako to nije moguće za smanjivanje emisija.

U slučaju da se podaci o zraku koji su pripremljeni u ranijoj fazi postupka donošenja rješenja iz stava 1. ovog člana smatraju nedovoljnim u kasnijim fazama, nadležni organ može tražiti od podnosioca zahtjeva da revidira i dopuni dokumentaciju.

Član 9.

Kod započinjanja ponovnog rada već postojećih objekata ili promjene namjene objekata potrebno je provesti postupak i izdati novu okolinsku dozvolu u skladu sa odredbama člana 7. stav 2 ovog zakona.

Član 10.

Studiju o zraku izrađuje firma koja ispunjava uvjete i kriterije utvrđene u odredbi člana 59. stav 5. Zakona o zaštiti okiloiša.

Troškove izrade studije o zraku snoxi podnosilac zahtjeva za izdavanje dozovole..

Studija o zraku obuhvata:

• podatke o projektu, uključujući lokaciju, okruženje, infrastrukturu, prirodu aktivnosti i, gdje je to potrebno, tehnologiju koja će se koristiti;
• poređenje tehnologije koja se koristi u odnosu na najbolje raspoložive tehnologije, posebno one koje se odnose na emisije u zrak;
• kvalitet i količinu supstanci koje će se koristiti za proces proizvodnje i za produkovanje energije, gdje je to potrebno;
• kvalitet i količinu supstance koje će biti emitovane u toku normalnog rada objekta uključujući difuzne emisije;
• kvalitet i količinu supstanci koje će biti emitovane iz objekta u slučaju nesreća većih razmjera;
• ocjena uticaja na okoliš koje imaju zagađujuće materije u toku normalnog rada i u slučaju nesreća većih razmjera koji obuhvata:
• skicu područja koje je pod uticajem u okolini izvora emisije;
• ocjena kvaliteta zraka u relevantnom području u slučaju da ne dođe do realiziranja datog projekta;
• ocjena dodatne zagađenosti prouzrokovane projektom uz korišćenje detaljnih proračuna prenosa i informacija o lokalnim meteorološkim uvjetima gdje je to odgovarajuće;
• ocjena sveukupnog kvaliteta zraka u relevantnom području;
• ocjena uticaja sveukupnog kvaliteta zraka (to jest očekivanog kvaliteta zraka nakon realiziranja projekta) na ljude, biljni i životinjski svijet, tlo (putem depozicije), materijalno i kulturno naslijeđe koji uključuje opis sveukupnog zagađenja zraka u odnosu na granične vrijednosti predviđene povedbenim propisima;
• listu preventivnih i olakšavajućih mjera kojima se spečava, ili ukoliko to nije moguće, smanjuje uticaj prouzrokovan emisijama datog projekta;
• opis podataka koji se koriste i metoda koje su primjenjene u pripremi studije,
• ne-tehnički rezime koji se priprema radi informiranja javnosti.

Netehnički rezime studije o zraku mora biti javno objavljen odmah nakon kompletiranja na način prilagođen sredini u kojoj će objekat biti lociran ili imati uticaja na sredinu u periodu od najmanje dva mjeseca.

Član 11.

Nadležno ministarstvo mora biti obevješteno o bilo kakvoj promjeni u projektu, planu ili radu nekog izvora emisije.

U slučaju manjih promjena, nadležno ministarstvo mora biti obavješteno o prirodi promjene i njenim uticajima na emisiju zagađujućih materija u zrak u roku od sedam dana od nastanka promjene.

Operator izvora emisije kod namjeravane značajne promjene dužan je podnijeti zahtjev za izdavanje okolinske dozvole prije pristupanja izmjenama u slučaju da:

• planirana promjena bude značajna, ali da se izvor emisije ne odnosi na član 7. stav 1, operator podnosi opis promjene i odgovarajuću dokumentaciju kako bi dobio odobrenje nadležnog ministarstva;
• planirana promjena odnosi se na član 7. stav 1., operator podnosi zahtjev za izdavanje okolinske dozvole u skladu sa važećim propisima.

Član 12.

Okolinska dozvola izdata u skladu sa članom 71. Zakona o zaštiti okoliša i člana 7. ovog zakona sadrži i:

• razloge na osnovu kojih je nadležni organ utvrdio da su preduzete sve potrebne prevenzivne mjere protiv zagađivanja zraka, uključujući primjenu najboljih raspoloživih tehnologija, pod uvjetom da provođenje takvih mjera ne zahtijeva pretjerane troškove;
• primjenljivost određenih zabrana i ograničenja na izvor emisije koje su definirane u dokumentima prostornog uređenja;
• definiranje odgovarajućeg načina ispuštanja zagađujućih materija iz izvora emisije i definiranje ostalih uvjeta ispuštanja;
• granične vrijednosti emisija koje dati objekat mora poštovati;
• izričitu obavezu da vrijeme rada objekta ne smije prekoračiti granične vrijednosti emisija i kvaliteta zraka;
• određivanje lokacija za uzimanje uzoraka, mjerenje i određivanje postupaka koji će se koristiti kako bi se ispunile obaveze koje se tiču periodičnog mjerenja,
• mjere koje će se preduzeti u slučaju nesreća većih razmjera.

Federalni ministar će posebnim propisati regulirati monitoring emisija i kvalitet zraka.

Ukoliko se ne može primijeniti ni jedna granična vrijednost emisija utvrđena posebnim propisima, nadležno ministarstvo će odrediti graničnu vrijednost emisije za dati izvor.

Član 13.

Operator stacionarnog izvora emisije iz člana 7. stav 1.ovog zakona jednom godišnje dostavlja izvještaj nadležnom ministarstvu.

Izvještaj sadrži podatke o emisijama iz datog izvora, o potrošnji energije i goriva, te opće podatke o potencijalnom uticaju na zdravlje koji mogu imati supstance koje emituje dati izvor.

Izvještaj mora biti javno objavljen odmah nakon što je sačinjen na način prilagođen datoj sredini u kojoj će objekat biti lociran u periodu od najmanje dva mjeseca.

Član 13a. 

Operator stacionarnog izvora zagađivanja zraka dužan je: 

• podatke o stacionarnom izvoru, operatoru i svakoj njegovoj promjeni dostaviti nadležnom organu za zaštitu okoliša i nadležnom inspektoru zaštite okoliša; 
• osigurati redovno praćenje emisije i o tome voditi evidenciju; 
• osigurati vršenje mjerenja emisije zagađujućih materija iz stacionarnog izvora; 
• voditi evidenciju o izvršenim mjerenjima sa podacima o mjernim mjestima i rezultatima mjerenja, te učestalosti mjerenja emisija; 
• voditi evidenciju o upotrijebljenom gorivu i otpadu kod procesa suspaljivanja; 
• voditi evidenciju o radu uređaja za smanjivanje emisija.

Član 14.

U slučaju da redovan izvještaj operatora, promjena u propisima ili nalaz inpekcije pokaže da se granične vrijednosti emisije ne mogu osigurat prema uvjetima utvrđenim u okolinskoj, nadležni organ će po službenoj dužnosti ponovo razmotriti okolinsku dozvolu.

Član 15.

O prekoračenju graničnih vrijednosti emisija iz izvora emisija iz člana 7. stav 4. ovog zakona operator je dužan da odmah obavijesti nadležno ministarstvo i nadležni inspektor zaštite okoliša.

Nadležno ministarstvo i nadležni inspektor zaštite okoliša naložit će obustavu rada izvora emisije dok se ne preduzmu neophodne mjere radi usklađivanja sa standardima emisije.

Nadležno ministarstvo i nadležni inspektor zaštite okoliša određuje maksimalni dozvoljeni period za bilo koje tehnički neizbježne prekide u toku kojih koncentracije emisija u zrak prelaze predviđene granične vrijednosti.

U slučaju kvara operator smanjuje ili prekida rad dok se ne steknu uvjeti za normalan rad. U tom slučaju izvor emisije ne može ni pod kojim uvjetima rad duže od 8 sati bez prekida , a ukupno godišnje trajanje rada u takvim uvjetima ne može biti duže od 96 sati.

Nadležno ministarstvo kao i stanovništvo koje živi u okruženju izvora emisije u najkraćem vremenskom roku bit će obavješteni o nesreći većih razmjera u izvoru emisije iz člana 7 stav 1. ovog zakona.

IV - POSEBNI IZVORI EMISIJA

Član 16.
Kućni izvori emisije

Odredbe čl. od 7. do 15.ovog zakona se ne primjenjuju na emisije u zrak iz kućnih aktivnosti ili kućnih izvora sagorjevanja čija je termalna snaga manja od 250 kW.

Gradske toplane se ne smatraju kućnim izvorima.

Oprema, uređaji i ostale mašine koje se koriste u domaćinstvima i koje predstavljaju izvore emisija podliježu prethodnom odobravanju određenog tipa proizvoda.

Federalni ministar određuje detaljna pravila odobravanja tipa proizvoda, pravila o emisiji zagađujućih materija, a posebno o spaljivanju biomasa manjeg obima.

Član 17.

Odobrenje za goriva

U kućnim izvorima emisije se mogu koristiti samo goriva navedena u standardima utvrđenim od strane Instituta za standarde Bosne i Hercegovine.

Član 18.
Postrojenja za sagorijevanje i druga industrijska postrojenja

Pitanja koja se odnose na emisiju iz postrojenja za sagorijevanje sa nominalnom termalnom snagom jednakom ili većom od 10 MW, kao i nominalnom termalnom snagom manjom od 10 MW uređuju se provedbenim propisom koji proizilazi iz ovog Zakona.

Nadležno ministarstvo organ može dozvoliti privremeno prekoračenje graničnih vrijednosti emisija određenih za pogone sa sagorjevanjem koji koriste domaća čvrsta goriva.

Provedbenim propisom,u skladu sa ovim zakonom, utvrdit će se granične vrijednosti emisija i zahtjevi koji se tiču monitroinga zagađujućih materija za sljedeće industrijske sektore:

• Proizvodnja metala
• Pogoni za pečenje metalne rude ili za sinterovanje
• Pogoni za proizvodnju sirovog gvožđa ili čelika uključujući stalno livenje
• Proizvodnju cementnog klinkera u rotacionim pećima
• Proizvodnju celuloze iz drveta ili drugih vlaknastih materijala.

Član 19.
Postrojenja za spaljivanje otpada

Uvjeti za rad postrojenja za spaljivanje otpada uredit će se provedbenim propisom u skladu sa ovim zakonom.

Član 20.

Motorna vozila

Emisija iz motornih vozila kao nestacionarnih tačkastih izvora zagađenja uređuje se posebnim propisima kojim je uređena redovna godišnja inspekcija motornih vozila.

Nadležni organ ne može izvršiti registraciju vozila koja prekoračuju određene granične vrijednosti emisija.

Član 21.
Sadržaj sumpora u gorivu

Teška ulja kod kojih sadržaj sumpora prelazi 1,00 % mase ne mogu biti korišćena kao goriva za pogone sa sagorjevanjem od 01. januara 2010 godine.

Pogon sa sagorjevanjem koji koristi teška ulja kod kojih je sadržaj sumpora veći od vrijednosti navedene u stavu 1. ovog člana mogu da rade samo pod uvjetima da im je izdata okolinska dozvola u skladu sa članom 7. ovog zakona.

Dizel-goriva koja se koriste za motorna vozila i brodove ne mogu biti korišćena kao goriva od:

• 1. januara 2010. ukoliko je sadržaj sumpora veći od 0,20% njihove mase,
• 1. januara 2015. ukoliko je sadržaj sumpora veći od 0,10 % njihove mase.

Ograničenja iz st. 1. do 3.ovog člana u određenim tečnim naftnim derivatima se ne primjenjuju na:

• goriva namjenjena preradi prije finalnog sagorjevanja,
• goriva koja će biti prerađena u rafinerijskoj industriji.

Federalni ministar svojim propisom utvrđuje uvjete mjerenja i kontrole.

Član 22.
Goriva za vozila

Goriva za motorna vozila moraju biti u skladu sa standardima kvaliteta koje je objavio Institut za standarde Bosne i Hercegovine.

Od 1. januara 2010. neće se vršiti promet olovnog benzina.

Član 23.
Skladištenje tečnih goriva i benzina

Odredbe ovog zakona primjenjuju se na objekte, postrojenja, vozila, željeznicu i brodove koji se koriste za skladištenje, utovar i prijevoz benzina od jednog skladišta do drugog ili od glavnog skladišta do benzinske stanice.

Objekti, postrojenja, vozila i uređaji će biti projektirani i korišteni na način da:

• preostala isparenja ostaju u kontejneru nakon istakanja benzina
• prihvataju i zadržavaju povratna isparenja iz prostora za skladištenje na benzinskoj stanici ili glavnom skladištu
• se isparenja zadržavaju u pokretnom kontejneru dok ne dođe do ponovnog punjenja u glavnom skladištu.

Član 24.
Ostala isparljiva organska jedinjenja

Emisije isparljivih organskih jedinjenja utvrdit će se provedbenim propisom u skladu sa ovim zakonom.

Upotreba organskih jedinjenja u djelatnostima i pogonima mora biti svedena na najmanju moguću mjeru.

Supstance i preparati koji se usljed sadržaja isparljivih organskih jedinjenja klasifikuju kao kancrenogeni, mutageni ili toksični za biološku reprodukciju će u najvećoj mogućoj mjeri i u najkraćem vremenskom roku biti zamjenjeni manje štetnim supstancama i preparatima.

Član 25.
Zaštita ozonskog omotača

Zaštita ozonskog omotača se odnosi na supstance koje oštećuju ozonski omotač, proizvode i opremu koja sadrži te supstance.

Uvjeti i postupak ppstepenog isključivanja iz uoptrebe supstanci koje oštećuju ozonski omotač i njihove zamjene alternativnim supstancama koje imaju značajno manji štetni uticaj na okoliš i postupak za rukovanje proizvodima koji sadrže ili su napravljeni od supstanci koje oštećuju ozonski omotač, uredit će se provedbenim propisom u skladu sa ovim zakonom.

Nadležno ministarstvo vodi evidenciju o izvozu, uvozu i potrošnji supstanci koje oštećuju ozonski omotač i podnosi izvještaj prema međunarodnim sporazumima o zaštiti okoliša iz stava 1. ovog člana.

V - REGISTAR EMISIJA

Član 26.

U registru postrojenja i zagađivanja okoliša koji se uspostavlja na osnovu Zakona o zaštiti okoliša, vodi se i registar emisija u zrak u koji se upisuju podaci o izvorima emisija u zrak, njihovim pravnim licima i zagađujućim materijama koje izvori ispuštaju u zrak. 

Sadržaj podataka koji se vode u registru iz stava 1. ovog člana, način i rokove njihovog prikupljanja, dostavljanja i upisivanja u registar, metodologiju i način vođenja podataka u registru, kao i način upravljanja podacima upisanim u registar (davanje informacija, podnošenje izvještaja i drugo) propisuje ministar. 

U registar emisija u zrak obavezno se unose sljedeće zagađujuće materije: sumpordioksid, nitrooksid, ugljendioksid, ugljenmonoksid, amonijak, nitrozooksid, metan, nemetanski ugljenvodonik, benzen i PM10. 

Operatori, stručne institucije i nadležni kantonalni organi dužni su Federalnom ministarstvu dostaviti sve podatke neophodne za procjenu emisija ili za njihovu kontrolu. 

Federalno ministarstvo priprema i redovno ažurira registar emisija koji obuhvata sve podatke o emisijama ključnih izvora. 

Federalno ministarstvo u januaru svake godine objavljuje izvještaj o emisijama zagađujućih materija u zrak za pretprošlu godinu za Federaciju Bosne i Hercegovine. 

Federalno ministarstvo osigurava pristup svim informacijama o emisijama putem javnog objavljivanja. 

Kantoni u aprilu svake godine objavljuju izvještaje o emisijama zagađujućih materija u zrak (uključujući emisije iz prirodnih izvora) za pretprošlu godinu za teritorij svog kantona. 

Međuentitetsko tijelo za okoliš u aprilu svake godine objedinjuje izvještaj o emisijama u zrak za pretprošlu godinu, na osnovu informacija dostavljenih od entitetskih ministarstava. Objedinjeni izvještaj dostavlja se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine radi slanja nadležnim tijelima međunarodnih sporazuma čija je Bosna i Hercegovina potpisnica. 

Izvještaji moraju biti pripremljeni u skladu sa zahtjevima za davanje izvještaja određenih u međunarodnim sporazumima čija je Bosna i Hercegovina potpisnica.

VI - KVALITET ZRAKA

Član 27.

Zbog praćenja kvaliteta zraka (utvrđivanje nivoa zagađenosti) i poduzimanja mjera u cilju sprečavanja i smanjenja zagađenosti, propisuju se granične vrijednosti kvaliteta zraka za pojedine zagađujuće materije u zraku i dugoročni ciljevi za ozon.

Gornja i donja granica ocjenjivanja kvaliteta zraka, privremene granice tolerancije, odnosno tolerantne vrijednosti, pragovi upozorenja i ciljne vrijednosti za određene zagađujuće materije, kriteriji za uspostavljanje mjernih mjesta, metodologija mjerenja, mjerni postupci, način provjere kvaliteta mjerenja i tačnosti podataka, način obrade i prikaz rezultata mjerenja i njihove usklađenosti sa propisanim normativima, sadržaj izvještaja o izvršenim mjerenjima i rokovi dostavljanja podataka, način ocjenjivanja nivoa zagađenosti, kao i rokovi za postepeno smanjivanje granica tolerancije, odnosno tolerantne vrijednosti utvrdit će se provedbenim propisom federalnog ministra u skladu sa ovim Zakonom.

Nadležno ministarstvo ne može odobriti obavljanje djelatnosti koja bi prouzrokovala prekoračenje graničnih vrijednosti u području gdje granične vrijednosti nisu prekoračene.

Kantoni mogu odrediti granične vrijednosti kvaliteta zraka niže od vrijednosti datih u provedbenom propisu iz stava 1. ovog člana zavisno od specifičnosti pojedinih područja.

Član 28.
Monitoring kvaliteta zraka 

U cilju efikasnog upravljanja kvalitetom zraka uspostavlja se jedinstveni funkcionalni sistem monitoringa kvaliteta zraka. 

Federalno ministarstvo osigurava redovan monitoring kvaliteta zraka. 

Monitoring kvaliteta zraka vrši se: 

• mjerenjem i/ili ocjenjivanjem nivoa zagađenosti zraka u nenaseljenim područjima; 
• mjerenjem i/ili ocjenjivanjem nivoa zagađenosti zraka koje je posljedica padavina i regionalnog ili prekograničnog prijenosa zagađujućih materija u zrak; 
• mjerenjem nivoa kvaliteta (zagađenosti) zraka i padavina u naseljima i industrijskim područjima; 
• mjerenjem nivoa kvaliteta (zagađenosti) u okolini određenih stacionarnih izvora; 
• mjerenjem meteoroloških parametara na lokacijama na kojima se mjeri kvalitet zraka; 
• mjerenjem i opažanjem promjena koje ukazuju na prisustvo zagađenog zraka, a manifestuje se na zemljištu, biljakama i uzrocima biološkog porijekla, građevinama i sl. (posredni pokazatelji kvaliteta zraka). 

U okviru monitoringa kvaliteta zraka uspostavlja se mreža mjernih stanica za sistematsko mjerenje kvaliteta zraka i to: federalna, kantonalna, općinska, izvor zagađivanja i posebna područja. 

Lokacije stanica u federalnoj mreži, na prijedlog Federalnog ministarstva, utvrđuje Vlada Federacije BiH. 

Stručna institucija ovlaštena od Federalnog ministarstva i Federalnog ministarstva zdravstva uspostavlja i vrši monitoring kvaliteta zraka u skladu sa provedbenim propisom. 

Bazu podataka o mjerenju kvaliteta zraka vodi stručna institucija iz stava 6. ovog člana. 

Stručna institucija iz stava 6. ovog člana priprema godišnji izvještaj o stanju kvaliteta zraka i dostavlja ga Federalnom ministarstvu i Federalnom ministarstvu zdravstva radi objavljivanja. Prekoračenje graničnih vrijednosti kvaliteta zraka, pragova upozorenja, ciljnih vrijednosti i dugoročnih ciljeva za zaštitu zraka moraju biti dokumentovani u izvještaju. 

Ministarstvo je dužno obavijestiti Vladu Federacije BiH o područjima na kojima se pojavljuju nivoi zagađenosti veći od tolerantne vrijednosti, o rezultatima mjerenja na tim područjima, te mjerama i rokovima za postizanje nivoa zagađenosti manjeg od tolerantnih vrijednosti.

Član 28a. 

U slučajevima kada postoji osnovana sumnja da je došlo do zagađenosti zraka čiji je kvalitet takav da može narušiti zdravlje ljudi, kvalitet života i/ili štetno uticati na bilo koji dio okoliša, moraju se obaviti mjerenja posebne namjene ili obaviti ocjena nivoa zagađenosti. 

Nadležno ministarstvo, odnosno nadležni organ lokalne samouprave utvrđuje opravdanost osnovane sumnje iz stava 1. i donosi odluku o mjerenjima posebne namjene koja sadrži način i rokove mjerenja. 

Član 28b.
Ocjenjivanje i razvrstavanje područja prema nivoima zagađenosti 

Kvalitet zraka (nivo zagađenosti) ocjenjuje se analizom postojećeg stanja na osnovu: 

• rezultata redovnih mjerenja u federalnoj i kantonalnoj mreži tokom najmanje jedne godine; 
• rezultata redovnih mjerenja u lokalnoj mreži tokom najmanje jedne godine; 
• rezultata mjerenja posebne namjene; 
• primjenom standardizovanih matematičkih modela; 
• drugih metoda procjene u skladu sa općeprihvaćenom praksom u svijetu. 

Prema nivou zagađenosti, s obzirom na propisane granične vrijednosti i tolerantne vrijednosti, utvrđuju se sljedeće kategorije kvaliteta zraka: 

• prva kategorija kvaliteta zraka - čist ili neznatno zagađen zrak: nisu prekoračene granične vrijednosti (GV) niti za jednu zagađujuću materiju; 
• druga kategorija kvaliteta zraka - umjereno zagađen zrak: prekoračene su granične vrijednosti (GV) za jednu ili više zagađujućih materija, a nisu prekoračene tolerantne vrijednosti (TV) niti za jednu zagađujuću supstancu; 
• treća kategorija kvaliteta zraka - prekomjerno zagađen zrak: prekoračene su tolerantne vrijednosti (TV) za jednu ili više zagađujućih materija.

Član 29.
Mjere koje se primjenjuju u područjima gdje su nivoi viši od graničnih vrijednosti

Kanton u roku od dvije godine donosi Kantonalni akcioni plan zaštite kvaliteta zraka u oblastima u kojima su prekoračene granične vrijednosti kvaliteta zraka jedne ili više zagađujućih materija.

Ukoliko su prekoračene granične vrijednosti u dva ili više kantona, Federalno ministarstvo vrši koordinaciju među kantonima.

Planovi iz stava 1. ovog člana, mogu predvidjeti mjere kontrole, obustavljanja aktivnosti, uključujući motorni saobraćaj, ukoliko doprinose prekoračenju graničnih vrijednosti.
Kantoni mogu zabraniti korišćenje određenih drumova za neke vrste vozila ukoliko se zagađivanje zraka koje je prouzrokovano drumskim saobraćajem ne može riješiti na drugi način..

Plan iz stava 1. ovog člana dostavlja se Federalnom ministarstvu i ostalim kantonalnim ministarstvima u čijoj je nadležnosti provođenje mjera iz Kantonalnog akcionog plana zaštite kvaliteta zraka.

Plan mora biti dostupan javnosti radi davanja primjedaba prije donošenja.

Plan, pored ostalog, sadrži:

• lokaciju područja pretjerane zagađenosti (regioni, gradovi) i stanica za mjerenje;
• opće informacije o vrsti područja (grad, industrijska ili ruralna oblast);
• procjenu zagađenog područja (km2) i broja stanovnika izloženog zagađivanju;
• potrebne klimatske podatke;
• relevantne topografske podatke;
• informacije o vrsti ciljeva koji zahtjevaju zaštitu u datom području;
• prirodu i procjenu zagađivanja kao što su koncentacije uočene u prethodnim godinama, tehnike koje se koriste za procjenu;
• porijeklo zagađivanja kao što je lista osnovnih izvora emisije odgovornih za zagađivanje (mapa), ukupna količina emisija iz ovih izvora (tona godišnje), informacije o zagađivanju koje dolazi iz drugih područja;
• analizu situacije kao što je detaljan opis onih faktora koji su prouzrokovali prekoračenje (prijenos, uključujući prekogranični prijenos, oblik), detaljan opis mogućih mjerenja za poboljšanje kvaliteta zraka;
• detaljan opis mjera ili projekata koje treba usvojiti radi smanjenja zagađivanja;
• procjenu planiranog poboljšanja kvaliteta zraka i vremena koje je potrebno da bi se postigli ovi ciljevi;
• neophodne budžetske zahtjeve (sredstva, osoblje, informacije, i sl.) koje iziskuju planirano poboljšanje kvaliteta zraka.

Član 30.
Situacije izuzetne zagađenosti (SMOG)

Kanton donosi Interventni plan kada postoji rizik prekoračenja praga upozorenja navodeći mjere radi smanjenja rizika od prekoračenja i ograničenje trajanja takvih pojava.

Planovima se mogu predvidjeti mjere kontrole, obustava aktivnosti, uključujući motorni saobraćaj, koje doprinose prekoračenju pragova upozorenja.

U slučaju da problem zagađenja zraka koje je prouzrokovano drumskim saobraćajem ne može biti rješen na drugi način, kanton može zabraniti korišćenje određenih drumova za određene vrste vozila i u određenim vremenskim terminima.

U slučaju da su pragovi uzbune utvrđeni u provedbenim propisima prekoračeni, kantoni preduzimaju neophodne korake kako bi javnost bila obaviještena (npr. putem radija, televizije, štampe ili na način uobičajen u datoj sredini).

Član 31.
Razmjena informacija

Institucije i organi nadležni za procjenu kvaliteta zraka, u skladu sa članom 28. ovog zakona dostavljaju Federalnom mnistarstvu neophodne informacije za izvještaj, a Federalno ministarstvo ih dostavlja međuentitetskom tijelu nadležnom za zaštitu okoliša.

Član 32.
Informisanje javnosti

Stručna institucija iz člana 28. ovog zakona osigurava da se ažurirane informacije o koncentracijama zagađujućih materija u zraku redovno dostavljaju javnosti i odgovarajućim organizacijama kao što su; organizacije za zaštitu okoliša, organizacije potrošača, organizacije koje predstavljaju osetljive grupacije stanovništva i ostalim relevantnim organima koji se bave zaštitom zdravlja.

Informiranje se vrši putem radija, televizije, štampe, displeja ili elektronskim putem.

Informacije iz stava 1. ovog člana obuhvataju podatke o prekoračenju koncentracija utvrđenih graničnih vrijednosti i pragovima uzbune u toku perioda za koji se daje srednja vrijednost kao i procjenu u vezi sa graničnim vrijednostima i pragovima uzbune i odgovarajuće informacije koje se tiču uticaja na zdravlje.

Informirmacije koje se dostavljaju javnosti i organizacijama moraju biti jasne, razumljive i dostupne.

VII - NADZOR

Član 33.

Nadzor nad provođenjem odredba ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega vrši Federalno ministarstvo.

Poslove inspekcijskog nadzora vrše federalni i kantonalni inspektori u okviru svoje nadležnosti.

Inspektor po službenoj dužnosti vrši inspekcijski nadzor kako bi se provjerilo da li su emisije u skladu sa odgovarajućim graničnim vrijednostima emisije i sa drugim uvjetima iz okolinske dozvole koja je izdata za dati izvor emisije.

Inpsektor uzimanjem uzoraka provjerava da li je sadržaj sumpora u gorivima koja se koriste u skladu sa članom 21. ovog zakona. Uzimanje uzoraka započinje u roku od šest mjeseci od dana kada odgovarajuća maksimalna granica sadržaja sumpora u gorivu stupi na snagu.

Operator izvora emisije dužan je inspektoru omogućiti nesmetan inspekcioni nadzor uz obezbjeđivanje pristupa izvoru, podacima i dokumentima o izvoru, uz prisustvo predstavnika operatora izvora emisije u inspekciji.

Inspektor u vršenju inspekcionog nadzora sačinjava zapisnik o nalazima inspekcije koji sadrži:

• datum, trajanje, mjesto i predmet inspekcije,
• ime, funkciju i izjavu predstavnika operatora,
• naziv operatora izvora emisije,
• tehničke podatke o izvoru emisije,
• tačnu lokaciju uzimanja uzorka,
• opis uzimanja uzorka, metode mjerenja i opreme koja je korišćena,
• datum i trajanje uzimanja uzoraka, broj uzetih uzoraka, početak i završetak mjerenja,
• povredu propisa utvrđenu u toku mjerenja
• potencijalne razloge za nemogućnost provođenja inspekcije.

Inspektor dostavlja operatoru izvora emisije zapisnik o inspekcionom nadzoru u roku od mjesec dana od izvršene inspekcije.

Član 34.

Ukoliko inspektor utvrdi da nije postupljeno u skladu sa odredbama ovog zakona ili uvjetima iz dozvole, donosi rješenje kojim nalaže operatoru izvora emisije:

• preduzimanje odgovarajućih mjera kako bi se u najkraćem roku otklonile utvđene nepravilnosti;
• preduzimanje mjera koje su potrebne za ispunjavanje uvjeta uključujući i izmjenu ili modifikaciju tehnologije koju koristi;
• da plati novčanu kaznu u slučaju neprekidnog kršenja odredaba iz ovog zakona ili uvjeta iz dozvola;
• obustavu aktivnosti koje prouzrokuju neposrednu opasnost po ljudsko zdravlje ili okoliš dok se osigura otklanjanje navedenih opasnosti i
• neprekidno plaćanje novčanih kazni u slučaju ponavljanja kršenja odredaba iz ovog zakona i uvjeta iz dozvola.

VIII - KAZNENE ODREDBE

Član 35.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj svako pravno lice koje:

• započne rad bez pribavljena okolinske dozvole iz člana 7. ovog zakona ili suprotno uvjetima okolinske dozvole;
• ne poštuje odredbe člana 6. stav 1. ovog zakona;
• ponovno otpočne rad u postojećem objektu ili promijeni namjenu bez pribavljene okolinske dozvole (član 9. ovog zakona);
• vrši namjerne značajne promjene u projektu, planu ili radu izvora emisije bez pribavljene okolinske dozvole (član 11. ovog zakona).
• ako postupi suprotno odredbama člana 15. ovog zakona.

Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 2.000,00 KM kaznit će se za prekršaje iz stava 1.ovog člana odgovorno lice u pravnom licu.

Novčanom kaznom u iznosu do 1.500,00 KM bit će kažnjeno fizičko lice za prekršaj iz stava 1. ovog člana.

Član 36. 

Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 10.000,00 KM bit će kažnjeno za prekršaj svako pravno lice koje: 

• ne podnese godišnji izvještaj u skladu sa članom 13. ovog Zakona i 
• ne obavijesti nadležni organ o prekoračenju graničnih vrijednosti emisija (član 15. ovog Zakona). 

Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 2.000, 00 KM bit će kažnjeno za prekršaje iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u pravnom licu. 

Novčanom kaznom u iznosu do 1.500,00 KM bit će kažnjeno fizičko lice za prekršaje iz stava 1. ovog člana.

IX - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 37.

Postojeći objekti koji su u vrijeme stupanja na snagu ovog zakona već bili pušteni u pogon i koji su dobili potrebne dozvole ili pokrenuli postupak izdavanja dozvola, dužni su uskladiti svoje aktivnosti sa odredbama ovog zakona i provedbenim propisima do 01.01.2010. godine.

Izuzetno od odredbe stava 1., svi postojeći objekti za koje se pokaže da ne postoje tehno-ekonomski uslovi dužni su uskladiti svoje aktivnosti sa odredbama ovog zakona i ograničenjima datim provedbenim propisima do 2012. godine. 

Odredbe stava 2. ovog člana ne primjenjuju se na postrojenja za koje postoje osnovane pritužbe da njihova emisija utiče na zdravlje ljudi na datom području ili mišljenje da značajno utiče na ekosisteme ili kulturno-historijske spomenike.

Postojeći objekti su dužni pripremiti planove prilagođavanja za postepeno poboljšanje karakteristika svojih emisija kako bi se ispunili uvjeti iz ovog zakona.

Planovi prilagođavanja se dostavljaju nadležnim organima radi odobravanja ne kasnije od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Sredstva za finansiranje zaštite i poboljšanja kvaliteta zraka osiguravaju se u budžetu Federacije BiH, budžetu kantona, odnosno jedinice lokalne samouprave, kao i iz prihoda Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH i fondova za zaštitu okoliša kantona, odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu sa Zakonom o fondu za zaštitu okoliša u Federaciji BiH, te iz drugih izvora prema odredbama ovog Zakona (sredstva zagađivača, donacije, sredstva međunarodne pomoći itd.).

Član 38.

Propis iz člana 4. ovog zakona donijet će Parlament Federacije u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Propisi iz čl. 6, 10, 12, 16, 18. st.1 i 2. i 4., 19, 21, 24, 25 i 27. donijet će federalni ministar u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 39.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe posebnih zakona koji reguliraju pitanja zaštite zraka.

Postojeći provedbeni propisi koji reguliraju pitanje zaštite zraka iz stava 1. ostaju na snazi do donošenja propisa iz člana 38. ovog zakona.

Periodična revizija provedbenih propisa koji proističu oz ovog zakona vršit će se najmanje svakih pet godina, u skladu sa tehničkim razvojem u određivanju graničnih vrijednosti, metoda mjerenja, i sl., posebno u skladu sa promjenama u najboljim raspoloživim tehnikama.

Član 40.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".